O 25. godišnjici djelovanja
Privatnu klasičnu gimnaziju osnovao sam davne 1996. godine, nakon što sam napustio Klasičnu gimnaziju. Dopusnicu za rad dobili smo dan prije službenog početka nastavne godine, 2. rujna 1996.
Zajedno s nekolicinom kolegica i kolega, koji su sigurnost svoje egzistencije zamijenili izazovom da stvorimo školu u koju će učenici ići s radošću, od prvog dana krenuo sam u oblikovanje rješenja potrebnih za rad škole.
Kako smo u svemu bili neiskusni, jer su privatne škole postojale u to vrijeme tek dvije godine, ostajali smo po cijele dane u školi, a nakon nastave ostali bismo i dalje u školi rješavajući probleme koje smo svakodnevno otkrivali. I tako smo krenuli vlastitim putem…
Svoj smo prvi cilj – da učenici dolaze u školu radosno – počeli ostvarivati odmah, a zatim smo počeli mijenjati metode učenja i poučavanja te uvoditi inovacije: od polugodišta prve godine uveli smo nastavu u blokovima (koju je eto dvadeset i dvije godine kasnije preuzeo projekt „Škola za život“ i diseminirao diljem sustava). Poticaj za to došao je od susreta s waldorfskom pedagodijom i njihovim epohama, a mi smo bili uvijek spremni učiti.
U prvoj smo godini krenuli na terensku nastavu i to pretvorili u sustavni rad na terenu nazvan Nastava na putu. Prva je generacija učenika zajedno s nama krčila dakle nepoznate puteve i pri tome s nama učila, ali i zabavljala se. Danas je takav oblik nastave prisutan u mnogim drugim školama.
Iste smo godine pokrenuli Tjedan otvorene nastave, model u kojem se redovna nastava prekida na tjedan dana i zamjenjuje radionicama u kojima se – prema vlastitom interesu – učenici opredjeljuju za sadržaje koje se u gimnazijama upravo ne sreću, kao kuhanje, izrada maketa, pletenje, ali i fotografija, izrada kraćih filmova i sl. I taj je projekt danas zaživio i u drugim školama.
Već za upis druge generacije uveli smo prijemni ispit jer nam je bilo posve jasno da puka ocjena iz osnovne škole ne smije biti jedini kriterij vrednovanja učenika a vidljivo je da takav kriterij dovodi i do spolne segregacije. I bili smo u pravu! To dokazuju brojni učenici koji su u PKG došli kao vrlo dobri učenici, a danas su uspješni znanstvenici, umjetnici, poduzetnici, a i to da su se u PKG upisivali ravnomjerno i učenice i učenici. Dosad je u našoj školi maturiralo gotovo tisuću učenika. S njima i dalje njegujemo čvrste veze i ponosni smo na njihove uspjehe.
Nije bilo godine u kojoj nešto novo nije proizašlo iz našeg promišljanja. Uvijek smo težili raditi bolje i omogućiti učenicima da se u školi osjećaju prihvaćenima i podržanima.
Naravno, život nije rijeka koja mirno teče. Tu se susreću i brzaci, virovi pa i vodopadi. Nailazili smo katkada na veće ili manje teškoće i sve smo ih prebrodili. Mnogi su se roditelji pitali možemo li učenike dobro pripremiti za Državnu maturu. Nakon prve provedene Državne mature pokazalo se da je nepovjerenje bilo izlišno: te su godine (a to je jedina godina u kojoj su objavljene rang liste škola) naši učenici po rezultatima bili drugi u državi! Ekonomske nedaće pogađale su mnoge roditelje naših učenika, no ni jedan učenik zbog toga nije izgubio svoje mjesto u Privatnoj klasičnoj gimnaziji. Sve ove godine, uostalom, stipendirali smo učenike ako se za to pokazala potreba.
Ni ova nesreća s pandemijom koja je isključila ljudski kontakt – a na njemu se PKG temelji – nije nas onemogućila: ovladali smo i novim medijima (čak uspješno ostvarili dva online Tjedna otvorene nastave!) i to će nam iskustvo pomoći da te vještine koristimo u idućim godinama tamo gdje su stvaralačke. I u tim smo nesretnim prilikama, kao jedina škola u državi, izradili integrirani kurikul Privatne klasične gimnazije.
No ne žvimo u prošlosti; ona nam je tek pouka za djelovanje i temelj ponosa. PKG je u 25 godina svoga rada stvorio bogatu tradiciju promjena, i to je naše geslo. Svijet se u tih 25 godina silno promijenio, a osobito svijet u kojem se kreću učenici. Stoga ćemo, zadržavajući sve kvalitetno, korisno i lijepo što smo osmislili, krenuti dalje, jer nove generacije to od nas očekuju. Tako smo, na vlastitu radost, svakodnevno na početku. Ili, kako su još Rimljani rekli: bonus vir semper tiro. Dobar je čovjek uvijek početnik.